Rad na visini rizična je aktivnost koju treba provoditi na siguran način. Primjena zaštitnih sustava, uvježbanost sudionika te planiranje i nadzor radova od presudne su važnosti za sigurnost rada na visini.
Rad na visini svaka je radna situacija (uključujući dolazak na i povratak s mjesta rada, osim korištenja trajnog stubišta) u kojoj, ukoliko nisu poduzete propisane mjere (npr. zaštita od pada...), osoba može pasti duljinu (npr. veću od 2 m) koja uzrokuje osobne ozljede.
Osobna zaštita od pada je sprječavanje pada ili njegovo zaustavljanje primjenom sustava osobne zaštitne opreme tj. tehnika rada s opremom na sljedeće načine: sprječavanje pada, ograničavanje pristupa, radno pozicioniranje, zaustavljanje pada, spašavanje ili pristup / pozicioniranje užetom.
Ograničavanje pristupa je tehnika rada s opremom koja osobi sprječava pristup u područje rizika od pada.
Radno pozicioniranje je tehnika rada s opremom koja osobu pridržava u nategu / ovjesu na takav način da se pad spriječi ili ograniči (F < 6 kN, L < 0,6 m). U nekim se situacijama primjenjuje dvostruki sustav opreme - aktivni i pričuvni. Odluka o (ne)primjeni pričuvnog sustava ovisi o raznim elementima sigurnosti, a prvenstveno o stupnju natega / ovjesa kojim se osoba pridržava.
Pristup užetom je tehnika rada s opremom koja osobu drži u ovjesu, pri čemu uže služi kao sredstvo pristupa. Tipičan sustav opreme sastoji se od dva nezavisno usidrena užeta, na koja je osoba navezana tj. povezana posredstvom naprava i pojasa (dvostruki sustav opreme - aktivni i pričuvni). Radno uže osobu drži u ovjesu i služi za pristup (penjanje, spuštanje) te radno pozicioniranje, a sigurnosno uže služi za zaustavljanje pada / preuzimanje težine osobe (tzv. ograničeni pad) u slučaju gubitka ovjesa.
Ova tehnika razlikuje se od svih ostalih po tome što za penjanje i spuštanje služi uže, a ne struktura. To je svrstava u specijalističke aktivnosti koje mogu izvoditi samo odgovarajuće osposobljene osobe.
Zaustavljanje pada je tehnika rada s opremom koja, u slučaju pada, zaustavlja osobu na takav način da se izbjegne udarac o prepreku / podlogu, a udarna sila ograniči na manje od dopuštenih 6 kN.
Nakon pada osoba ostaje ovješena na sustavu opreme. Nakon svakog zaustavljenog pada potrebno je izvršiti spašavanje.
Spašavanje podrazumijeva provođenje niza aktivnosti kojima je cilj prevesti spašavanu osobu do sigurne zone, u kojoj nije potrebno primijeniti mjere zaštite od pada. Najčešće se izvodi primjenom odgovarajućih sustava osobne zaštitne opreme tj. odgovarajućih tehnika rada s opremom koje spašavanu osobu drže u ovjesu, na taj način sprječavajući pad, pri čemu uže / oprema služi za spuštanje.
U slučaju zaustavljenog pada, ovješenu / ozlijeđenu osobu potrebno je što prije maknuti iz takve pozicije kako bi se izbjegla trauma uslijed ovješenja. Trauma uslijed ovješenja (tzv. ortostatska intolerancija) podrazumijeva slijed tjelesnih reakcija na uspravan i nepomičan položaj koje vrlo brzo mogu dovesti do ozbiljnih posljedica na zdravlje, trajnih oštećenja pa i smrti osobe koja se u tom položaju nalazi. Brzina razvoja simptoma i ozbiljnost posljedica zahtijevaju hitnu sanaciju stanja unesrećenika.
Odstupanja od sigurnog načina rada sudionike dovodi u ozbiljnu opasnost, a odgovorne osobe pred moralnu, profesionalnu i zakonsku odgovornost. Primjenom zaštitnih sustava, uvježbanošću sudionika te planiranjem i nadzorom izvođenja radova, rizici u radu na visini značajno se smanjuju.